15
Navigacija

Niskoenergetske kuće

U današnje vrijeme smo suočeni sa sve većim cijenama energenata i ograničenošću fosilnih goriva, pa potražnja za energetski učinkovitim građevinama kontinuirano raste.

Ekološka svijest i potreba za što većim smanjenjem emisije štetnih plinova u atmosferu rezultira sve većom izgradnjom niskoenergetskih građevina.

Niskoenergetske montažne kuće su energetski učinkovite kuće. One su primjer održive gradnje, od građevinskog materijala čija proizvodnja nije štetna za okoliš, do njihove energetske učinkovitosti i racionalne potrošnje energenata koji su svakim danom sve skuplji.

Gradnja niskoenergetske kuće za cilj ima optimizaciju potrošnje energije i maksimalno korištenje dostupne energije.

Što je potrebno za izgradnju niskoenergetske kuće?

Energetski učinkovita kuća temelji se na kvalitetnom sloju izolacije, kvalitetnim prozorima i vratima koji sprječavaju gubitak topline, sustavu strujanja zraka, koji uz prozračivanje osigurava i dodatno čuvanje energije, te u korištenju obnovljivih izvora energije.

Uslijed nedovoljne toplinske izolacije dolazi do povećanja toplinskih gubitaka zimi, obodna konstrukcija je hladna, nastaju oštećenja od kondenzacije, a u ljetnom periodu prostor se pregrijava. Konstrukcija se oštećuje, stanovanje je neudobno i nezdravo, a trošak korištenja i održavanja građevine se povećava.

Dodatno ulaganje u povećavanje energetske učinkovitosti i smanjenje toplinskih gubitaka na novogradnji višestruko je isplativo. Povećanje cijene gradnje za 10% može značiti energetske uštede 50-80%.

Gradnjom niskoenergetske kuće optimizira se potrošnja energije.

 

Niskoenergetske kuće

U Hrvatskoj je niskoenergetska kuća definirana kao kuća koja godišnje troši manje od 40 kWh/m2 energije za grijanje.

Takva se energetska potrošnja može jasnije izraziti ekvivalentom potrošnje od 2,7 litara loživog ulja po m2, pa se niskoenergetska kuća naziva još i trolitarska kuća.

U Njemačkoj niskoenergetska kuća (Niedrigenergiehaus) ima ograničenje u potrošnji energije za grijanje prostorija od 50 kWh/m2 godišnje, dok je to ograničenje u Švicarskoj definirano MINERGIE standardom i ne smije prelaziti 38 kWh/m2 godišnje.

Zgrade gotovo nulte energije

Zgrada gotovo nulte energije je zgrada koja ima vrlo visoka energetska svojstva.

Ta gotovo nulta odnosno vrlo niska količina energije trebala bi se u vrlo značajnoj mjeri pokrivati energijom iz obnovljivih izvora, uključujući energiju iz obnovljivih izvora koja se proizvodi na zgradi ili u njezinoj blizini, a za koju su zahtjevi utvrđeni ovim propisom.

Oznaka za zgradu gotovo nulte energije je nZEB (nearly zero-energy building).

Od 31. prosinca 2020. sve nove zgrade moraju biti zgrade gotovo nulte energije.

Kontekst vremena gradnje

Zbog karakteristika gradnje i nedostatka propisa, u razdoblju od 1950. do 1980. godine izgrađen je niz zgrada s visokom prosječnom potrošnjom energije za grijanje.

Analizirana su energetska svojstva postojećih zgrada, ovisno o njihovoj starosti, vrsti gradnje, te postojanju propisa o toplinskoj zaštiti.

  • Kod zgrada građenih prije 1940. godine susrećemo se s nedovoljno izoliranim vanjskim pregradama. Kameno ziđe preuzimalo je nosivost građevine, a primjerenom debljinom zadovoljavalo je i toplinsku izolaciju za tadašnje uvjete. Zgrade su građene od opeke ili kamena, bez toplinske zaštite. Prozori i vrata su uglavnom drveni, s jednim staklom. Prosječni gubici topline kod takvih zgrada kreću se između 200 i 250 kWh/m2 godišnje
  • U periodu između 1940. i 1970. gradnja se intenzivira, razvijaju se nove tehnologije građenja, novi materijali, ali nije postojao propis o toplinskoj zaštiti i uštedi energije. Konstrukcije su bile tanje, od armiranog betona, bez ikakvog energetskog koncepta
  • U periodu od 1970. do 1987. usvajaju se prvi propisi o toplinskoj zaštiti i počinje se skromno koristiti toplinska izolacija. Konstrukcije su vitke, s velikim staklenim površinama i energetski vrlo nepovoljne. Toplinski gubici zgrada iz ovog razdoblja često su veći od onih na starijim zgradama, te iznose i preko 300 kWh/m2 godišnje
  • Od 1987. do 2006. godine svi projekti i sva izgradnja imaju u prosjeku istu toplinsku kvalitetu, a toplinske potrebe se kreću od 100 do 150 kWh/m2

Prosječne stare zgrade godišnje troše 200-300 kWh/m2 energije za grijanje, standardno izolirane kuće ispod 100 kWh/m2, suvremene niskoenergetske kuće ispod 40 kWh/m2, a pasivne kuće i kuće gotovo nulte energije 15 kWh/m2 i manje.

Energijom koju potrošimo u standardno izoliranoj kući danas možemo zagrijati 3 do 4 niskoenergetske kuće ili 8 do 10 pasivnih kuća.